OSNOVNA ŠKOLA ABDULVEHAB ILHAMIJA

KALOŠEVIĆ - TEŠANJ

Najljepši citati

Život iz bajke

Bajka i jest bajka jer je priča o sretnom završetku,samo što sretnih završetaka ima malo i  ljudi ostaju uglavnom izvan bajki.Ne mogu svi stati u njih.U bajkama ima mjesta za nekoliko starih kraljeva,njihove dobre, loše i pametne kćeri, za kraljicu i par vještica, ali ne i za ljude,njih milijune milijuna.” /Mama Leone Miljenko Jergović/

Životne vrijednosti

A ono što se u meni događa u rijetkim časovima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim djelima, a u životu smatra ludošću. I odista, ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kafanama, te masovne zabave, ti amerikanizirani ljudi, zadovoljni tako sitnim stvarima, u pravu su, onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivao, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđ i nerazumljiv svijet koja više ne nalazi svoju postojbinu, zrak i hranu.” /Stepski vuk/Herman Hese

BOSNA

"“Bosna nije tamo gdje skakuću kenguri, šetaju pingvini i rastu banane. Bosna je tamo gdje mirišu behar i ćevapi, i gdje žubore česme i komšinice. Bosna nije tamo gdje se puca na svadbama i ore tenkovima. Bosna je tamo gdje su sve trave ljekovite. Borba za Bosnu počinje u Tvojoj ulici.” / Otac moje kćeri”, 12, Nenad Veličković

Zašto se školujemo?

” Na jesen krećeš u školu. Bićeš mali vojnik u velikoj bitki za znanje. Naučit ćeš mnogo važnih stvari. Naučit ćeš da dižeš ruku kada te nešto pitaju, da ne govoriš dok te ne pitaju, da stojiš u redu, da ustaješ kad ti se ne ustaje, da ideš na spavanje kad ti se ne spava, da se djeca dijele na razrede i odjeljenja, da se jede na odmoru, a ne kad si gladna. Naučit ćeš da zbog krivice jednog može biti kažnjen cijeli razred. Budućnost je puna obećanja za djecu koja četrnaest godina uče ono što im najviše ne treba. A zašto onda mame i tate šalju djecu u školu, ako djeca uče ono što im ne treba? Zato da im ne smetaju u kući i zato da ne plate kaznu, jer sva djeca moraju po zakonu dobiti osnovno obrazovanje.”/ “Otac moje kćeri”, 93, Nenad Veličković

RODITELJSKI SAVJET

“Ali, sine moj, shvati”, rekao je tata, “u životu moraš ići ukorak sa ostalima. Postoje norme! Kad odrasteš, vidjećeš da je svijet takav da sve treba da bude kao iz jednog kalupa. Svijet priznaje samo jednake. Djeca su djeca, odrasli su odrasli. Ne može-ja jedno, ti drugo, škola jedno, ti drugo!.” Tvrtko je, kao da je odavno znao da će mu to biti rečeno, slegnuo ramenima i mirno rekao : “Znaš, tata, tu je sve jasno. Treba mijenjati svijet.” / Čudo od djeteta, Advan Hozić,

Iskrenost i poštenje

“Sve ću biti pošten koliko mogu, koliko iko može,jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu ( a ko u to može biti uvjeren? ), a poštenja ima mnogo, a ne slažu se među sobom.“ / “Derviš i smrt”, I, 36, Meša Selimović

Ljubav

” Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati i tražiti joj razlog.” / “Derviš i smrt”, XIII,323, Meša Selimović/

SARAJEVO

        “To je grad novca, ali i dobrog ukusa, i razvijenog smisla za red i ljepotu, za skladan i radostan život. Te dvije istorijski uslovljene i protivuriječne osobine grada ostavile su traga i u duši sarajevskog čovjeka: samosvijest, preduzimljivost, želja za punim životom i dalji”m vidikom, a preko svega toga veo melanholije, dah neodređene tjeskobe i istorijskog opreza prema životu i svemu što život donosi. To je grad buna i ratova, novca i gladnih godina, kužnih epidemija i razornih požara, grad vještih ljudi, koji su uvijek voljeli život, iako su ga poznavali i s lica i s naličja. Njegovo lice u posljednjoj svjetlosti sutona izgleda drevno i mudro. To je grad koji dotrajava i umire, i u isto vrijeme se rađa i preobražava.” / Ivo Adrić

“Sarajevo je nekada bio grad česmi i zelenila. A sad je kao bunar sa asfaltiranim dnom. Parkovi se pretvaraju u parkirališta. Trotoari sve uži, ceste sve šire. Sarajevo je u svom starom dijelu orijentalni grad, sa strehama, ćepenicima, kaldrmom i džamijama. Ubićemoga ovom forf- arhiktekturom. Mercedes parkiran pored sebilja. To je užas…” / “Otac moje kćeri”, 12,Nenad Veličković

Negdje sprva novoga vijeka osvitalo je Sarajevo, Bosna-Saraj, lijepi bijeli grad na Miljacki, a budili su ga mujezini sa stotinjak džamija, koji su melodiozno pjevali : “Allah je najveći!”
Kroz jutarnju polumaglu stizali su vjerne Sarajlije u džamijska predvorja. Sabah je. Valja Allahu zahvaliti na milosti što je poklonio novi dan svom roblju na zemlji. I crkve su zvonjavom pozivale na jutarnju molitvu, pa su i kršćani i hrišćani ulazili tiho u svoje bogomolje. /“Legenda o Ali-paši”, 11, Enver Čolaković/

Sretna porodica

“Sve sretne porodice nalik su jedne na drugu, a svaka nesretna, nesretna ja na svoj način…” /početak romana  Ana Karenjina-Lav Nikolajevič Tolstoj/